Himna

Klub sloge i ljubavi.

Fudbalski klub ‘’Decic ‘’ iz Tuzi formiran je daleke 1926 godine i uvjek bio dom za sportiste svih vjera i nacionalnosti. Na 12 kilometru puta prema Albaniji nalazi se varosica Tuzi, koja se prvi put pominje 1333 godine kod ceskog istoricara Konstantina Jericeka, kao vazna trgovacka raskrsnica od jugoistoka ka sjeveru U tom simpaticnom mjestu, kako tada, tako i dan danas, zive stanovnici vise vjeroispovjesti i nacionalnosti koji su se uvjek dobro slagali i koji su bili i ostali primjer kakose na jednom mjestu moze skladno zivjeti , bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripadaju.

Sa trgovackim karavanama iz svijeta koji su ovuda prolazili, stizale su i sve ‘’moderne stvari ‘’tog vremena , pa je i fudbal brzo privukao paznju tadasnje omladine , odmah nakon sto je 1920 godine prva lopta stigla u Podgoricu Vec 1926 godine grupa zaljubljenika u ovaj sport, koji su se do tada fudbalom bavili vise iz razonode, odlucili su da formiraju fudbalski klub kojem su dali ime ‘’Decic’’po istoimenom brdu koje je , u stvari, I simbol ovog mjesta

Medju onima koji su osnovali klub u Tuzima , prema navodima Huseina Cena Tuzovica poznatog novinara i sportskog radnika , bili su:Ibrahim Culic, Smail Maric, Mustafa Ljacevic, Stevan Koprivica, Halil Lekic, Huso Dresevic, Jusuf Muminovic, Selman Djurdjevic, Suco Mandic, Jakup Lekic i mnogi drugi Tada su pored mjestana, za ekipu "Decica" nastupali i mladi iz Podgorice, a od poznatih igraca iz tog vremena treba napomenuti sljedece: Abdulah Hadziomerovic, Selman Pecevic, Hamdija Maric, Ramadan Tuzovic, Cufo Lekic, Halid Rakic, Medo Krnic, Aljo Asovic, Aljo Turuskovic, Zejnel Mustafic, Keto Lacevic, Omer Fatic, Sulejman Tuzovic, Suco Stankovic, Biso Dukovic, Ahmet Jakupovic i Prenka Ujkic.

Prve utakmice i prvi uspjesi

Te prve godine po osnivanju Decic je igrao sa ‘’Zetom’’ iz Golubovaca i Iskrom iz Danilovgrada sa kojima je razvijao prisne sportske odnose, koji su ostali i do danasnjih dana Izmedju 1930 i 1940 godine ‘’Decic’’ je igrao sa podgorickim klubovima ‘’Svijetlom’’, ’’Hajdukim’’, ’’Napretkom’’, ’’Slavijom’’, Balsicem’’, a ponekad i sa ‘’Buducnoscu’’, Hajdukom’’iz Niksica, ’’Gorstakom’’iz Kolasina, ’’Slogom’’sa Cetinja i drugim klubovima.

Bilo je to vrijeme kada je vladala nemastina, pa su se i igraci ‘’Decica’’snalazili kako su sami znali i umjeli da dodju do sportske opreme Jednom prilikom kada je ‘’Buducnost’’gostovala u Albaniji, povela je i dva clana’’Decica’’sa sobom, koji su tamo nabavili jedan dio sportske opreme Ono sto je posebno interesantno je cinjenica da su za ekipu iz Tuzi igrali i vojni kapetani , koji su nosili dres ovog kluba i po nekoliko godina , upravo zbog cinjenice sto su bas u tom kolektivu naisli na veliku slogu, ljubav prema ovom sportu i pravo drugarstvo.

Ostalo je zapisano da su 1937 godine u stampariji Joza Vukcevica u Podgorici , predstavnici ‘’Decica’’izradili i svoj prvi pecat i deklarisali se kao radnicko-sportski klub cime je potvrdjena orjentacija i klasna pripadnost njegovih clanova Uostalom , gotovo svi clanovi Uprave i igraci , bili su u narodnooslobodilackom ratu, aTuzi su u to vrijeme bili pouzdan partizanski punkt.

Iz redova ‘’Decica’’kao pripadnik partizanske vojske , poginuo je aktivni igrac Mahmut Lekic, cije ime sada nosi Osnovna skola u Tuzima, au ljeto 1942 godine na rijeci Cijevni , strijeljan je od strane okupatora osnivac partijske celije Ramadan Sarkic, cije ime sada nosi Kulturno-umjetnicko drustvo u Tuzima
Obnova poslije rata.

Cim su se zavrsile ratne operacije i pristupilo obnovi zemlje , u Tuzima su u decembru 1944 godine pocele i obnove na uredjenju kluba U tom razdoblju kao pokretaci sveukupne aktivnosti isticali su se: Dzemal Ramovic, Rifat Tuzovic, Demus Djokovic, Miso Koprivica, Fadil Ljaljevic, Husein Radovic, Vojo i Tomo Drincic, Franjo Ljuljdjuraj i drugi, a od igraca Ramadan , Abdulah i Selman Turuskovic , Asim Alivodic , Mahmut i Sefket Krkanovic sa sinovima i bracom , Alija Tuzovic sa sinovima , Ibrahim i Halil Sabanadzovic, Dzevdet Ramovic , Sabahudin Sarkic i drugi Naravno, u dugom poslije ratnom periodu kroz ovaj klub je proslo mnogo kvalitetnih igraca koji su branili boje raznih crnogorskih i jugoslovenskih klubova , a tu je ponikao i Refik Sabanadzovic , kasnije igrac Crvene zvezde i drzavne reprezentacije Medju trenerima pominju se Kaplan Mustagrudic , Ibrahim Peko Methadzovic, Gano Diglisic , Musaja Pepic i mnogi drugi.

Kamionom na utakmice.

Veoma tesko je bilo organizovati putovanja po raznim crnogorskim gradovima Modernih autobusa nije bilo , najcesce se na put islo na kamionu sa ceradom , a o tome svjedoci i jedan od najstarijih igraca ovog kluba Asim Omurovic , koji je jos 1951 godine prvi put obukao dres ‘’Decica’’ Sa njim su tada igrali : Dzevdet Ramovic , Aljo Turuskovic, Alid Sabanadzovic, Redzo Krnic i mnogi drugi Asim prica kako su kamionom ‘’molotovim’’ciji je vlasnik bila Zemljoradnicka zadruga u Tuzima, isli na utakmice , cesto putovali i citavu noc , ali se niko nije zalio na slabe uslove ili na umor Svi su jedva cekali nove susrete i novo odmjeravanje snaga sa protivnicima sirom Crne Gore Prolazile su godine, mijenjale se ekipe , ali Asim je bio medju onima koji su nosili dres prvog tima Sjeca se i utakmice sa vojnom ekipom ‘’Borac’’iz Titograda i situacije kada je ‘’Decic’’vodio sa 3:0 u prvom poluvremenu , ali na kraju izgubio sa 5:3.

Poslije prvog poluvremena neko je iz Tuzi donio pleh baklave da nas casti za veliki uspjeh –kazeAsim-ali poslije utakmice, kada smo izgubili , baklava nije bilo To mi je tesko palo i toga se i danas sjecam
Poslije toga , dosle su druge generacije fudbalera medju kojima su najistaknutiji bili braca Kocic , jedan na mjestu beka, a drugi izraziti golgeter u dresu sa brojem devet I oni su punih 15 godina bili u prvom timu ovog kluba , a tada su igrali jos Dresevic, Djeljaj, Fuad Krkanovic, zatim Kajosevic, Tuzovic , Becovic, braca Kocic i mnogi drugi.

Uvjek u vrhu crnogorskog fudbala Decic je najvise vremena proveo kao clan Republicke fudbalske lige Istina, desavalo se da sidje i stepenicu nize , odnosno igra u tadasnjem titogradskom podsavezu, sadasnjoj , Srednjoj fudbalskoj regiji , ali ipak , najznacajnije rezultate postigao je na republickom nivou.

I danas je Decic jedan od klubova , koji stabilno igra u crnogorskom rangu , a po ocjeni strucnjaka u Tuzima se gajio lijep i leprsav fudbal O tom najbolje svjedoci i prica sadasnjeg kapitena ‘’Decica’’Edina Lekica , koji je ponikao u mladjim kategorijama ovog kluba , ali koji je branio i boje ‘’Mladosti’’i ekipe ‘’Koma.’’

Kada bi imali bolje uslove za trening i takmicenje , sasvim je sigurno da bi postizali i bolje rezultate-kaze Edin Lekic -Mi u ovoj sezoni stalno igramo u gostima , jer se na nasem stadionu izvode radovi , odnosno stvaraju bolji uslovi kako za igrace , tako i publiku

U sadasnjoj postavi Decica su : Dresevic, Rogosic, A Jovanovic , Milatovic , Idriz i Asim Djokovic, M Jovanovic, Muhamed Lekic , Valentino, Djulijano i Albino Camaj, Padovic , Decevic , Krkanovic , Radovic , Ljumovic i mnogi drugi

Pored Refika Sabanadzovica , jos jedan Tuzanin je dosao do ‘’reprezentativnog dresa’’ Radi se o Selmanu-Manu Turuskovicu, koji je bio igrac ovog kluba , a onda dugi niz godina jedan od najboljih crnogorskih arbitara, ali i fizioterapeut omladinske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je proputovao , kako je tada pisala ‘’Pobjeda’’ ‘’od Tuzi do Tokija.’’

Spisak ovih igraca najbolje potvrdjuje podatak sa pocetka price , a to je da je Fudbalski klub ‘’Decic’’otvorio vrata za sve one koji zele da se bave fudbalom , bez obzira koje su vjere i nacionalnosti , jer oni ovdje pripadaju jednoj istoj familiji sporta , koja zeli da ima dobre sportske odnose sa svim drugim klubovima, odnosno da razvija drugarstvo medju mladim ljudima sirom nase Republike.

To je sigurno i najveci uspjeh Fudbalskog kluba ‘’Decic’’ iz Tuzi

Asim Omurovic , veteran kluba , ostale su lijepe uspomene. Nije bilo lako igrati u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata – kaze na pocetku razgovora Asim Omurovic , jedan od najstarijih igraca ekipe iz Tuzi – Nijesmo imali adekvatne opreme , cipele smo uglavnom sami pravili , a imali smo jednu garnituru vunenih dresova sa kojom smo igrali cak i u ljetnjim mjesecima Tada na terenima nije bilo travnate podloge , vec sljaka, pa su mi noge bile stalno krvave Cesto se desavalo da povrijedim i ostale djelove tijela, ali sve bi to brzo zaraslo, pa sam jedva cekao da pocne neka druga utakmica Najteze mi je bilo igrati protiv Iskre u Danilovgradu-nastavlja pricu Omurovic Ja sam bio izraziti golgeter , a tamo bi me uvjek dobro izubijala neka braca Gardasevic, koji su bili dosta grubi fudbaleri Medjutim, poslije utakmice sve bi se zaboravilo, a ostale su samo lijepe uspomene Ja se sjecam i igrao sam protiv Vucine Vasovica i Laza Radovica, bili su to sjajni fudbaleri ‘’Buducnosti’’, ali i odlicni ljudi i veliki moji prijatelji Uspomene koje sam sacuvao iz fudbala ostale su trajno u mom srcu.